Lažna stručnost u medijima: skriveni utjecaj lažnih autoriteta na javno mnijenje

U doba lako dostupnih informacija granica između provjerenog stručnog znanja i izmišljenog autoriteta postaje sve nejasnija. Medijski prostor preplavljen je osobama koje iznose svoje mišljenje, a društvo se suočava s hitnim izazovom – kako razlikovati istinske stručnjake od samoproglašenih. Ovaj članak istražuje kako pseudo-stručnost prodire u javni diskurs, zašto je to problem i što se može učiniti kako bi se sačuvala istina i povjerenje.

Kako pseudo-stručnjaci oblikuju javno mnijenje

Pseudo-stručnjaci se pojavljuju u svim vrstama medija – od jutarnjih emisija do viralnih internetskih videa – često bez ikakvih legitimnih kvalifikacija ili znanstveno priznatih rezultata. Njihov samouvjereni nastup i pojednostavljeni argumenti privlače široku publiku, omogućujući širenje dezinformacija brže od činjenica. Javnost često nema alat ni znanje za provjeru vjerodostojnosti izvora, čime se dodatno olakšava njihov utjecaj.

Za razliku od priznatih stručnjaka, pseudo-stručnjaci rijetko prolaze kroz rigoroznu provjeru i ne pridržavaju se etičkih standarda svoje struke. Koriste stručnu terminologiju i selektivne podatke ili emocije kako bi opravdali neutemeljene tvrdnje. Time vješto manipuliraju percepcijom javnosti, posebno u osjetljivim i polariziranim temama.

Rezultat toga je iskrivljeno informacijsko okruženje u kojem prevladavaju najglasniji, a ne najtočniji. U područjima poput zdravlja, klimatskih promjena ili politike, širenje pseudo-stručnosti može imati ozbiljne posljedice, oblikujući uvjerenja i odluke s dugoročnim društvenim posljedicama.

Psihološki okidači povjerenja u javnosti

Jedan od razloga popularnosti pseudo-stručnjaka leži u ljudskoj psihologiji. Ljudi češće vjeruju samopouzdanju nego točnosti, posebno kad su pod stresom ili preopterećeni informacijama. Također, efekt poznatog – ponovljeno izlaganje osobi ili poruci – može stvoriti lažni osjećaj vjerodostojnosti.

Ključnu ulogu igra i potvrđujuća pristranost. Ljudi konzumiraju sadržaj koji potvrđuje njihova postojeća uvjerenja, što ih čini ranjivima na prihvaćanje netočnih tvrdnji. Pseudo-stručnjaci tu pristranost vješto iskorištavaju, konstruirajući narative koji podržavaju emocije i stavove publike.

U svijetu prepunom informacija, mentalne prečace su prirodne, ali kada se njima manipulira, otežava se sposobnost kritičkog razmišljanja i donošenja informiranih odluka.

Uloga medija u promoviranju lažne stručnosti

Moderne medijske platforme, osobito društvene mreže i neprekidni informativni ciklusi, stavljaju angažman i doseg iznad kvalitete informacija. Takvo okruženje pogoduje senzacionalizmu i kontroverzi – idealnim uvjetima za širenje pseudo-stručnjaka. Pojavljivanje u utjecajnim emisijama često im daje nezasluženi legitimitet, osobito kad izostaje provjera činjenica.

Tradicionalno novinarstvo suočava se s vremenskim pritiscima, smanjenim budžetima i konkurencijom za pažnju publike. To rezultira smanjenom provjerom izvora i češćim pozivanjem lako dostupnih i medijski spremnih osoba umjesto priznatih stručnjaka.

Dodatno, algoritmi koji maksimaliziraju gledanost i dijeljenje često promoviraju provokativan sadržaj. Pseudo-stručnjaci stvaraju poruke pune emocija i kontroverzi, čime postižu visoku vidljivost i snažno utječu na javno mišljenje.

Odgovornost medija za vjerodostojnost

Urednici, producenti i moderatori imaju ključnu ulogu u ograničavanju dosega pseudo-stručnosti. Transparentni kriteriji za izbor gostiju i jasna pravila o prikazivanju stručnosti nužni su za zaštitu javnosti od dezinformacija.

Medijske kuće mogu surađivati s akademskim institucijama i bazama podataka kako bi se osigurala vjerodostojnost komentatora. Time se daje prednost osobama s dokazanom stručnošću pri pokrivanju složenih tema.

Novinari bi također trebali biti educirani o znakovima pseudo-stručnosti – poput nejasnih kvalifikacija, nedostatka znanstvenih radova ili prethodnog širenja dezinformacija – čime se podiže profesionalni standard i smanjuje rizik od širenja laži.

Kako se boriti protiv lažne stručnosti

Potrebno je više razina djelovanja kako bi se smanjio utjecaj pseudo-stručnjaka. Prije svega, edukacija javnosti o medijskoj pismenosti mora postati prioritet. Učenje kako provjeravati izvore, razlikovati mišljenje od činjenica i prepoznati manipulaciju ključno je za informirano društvo.

Drugo, stručne zajednice moraju aktivno braniti integritet svojih profesija. To uključuje javno osporavanje lažnih tvrdnji, dostupnost u javnom prostoru i sankcioniranje obmanjujućih izjava. Šutnja stručnjaka često ostavlja prostor onima koji nemaju pravo govoriti u njihovo ime.

Konačno, regulatorne mjere – poput označavanja sadržaja, standarda za stručne nastupe ili kazni za svjesno širenje dezinformacija – mogu pomoći u očuvanju transparentnosti i odgovornosti u javnoj komunikaciji.

Osnaživanje publike kroz digitalnu pismenost

Programi digitalne pismenosti usmjereni na provjeru izvora, prepoznavanje pristranosti i poticanje kritičkog razmišljanja mogu značajno smanjiti utjecaj lažnih autoriteta. Trebali bi biti uključeni u škole, ali i u obrazovanje odraslih.

Kampanje civilnog društva, knjižnica i znanstvenih institucija imaju važnu ulogu u podizanju svijesti. Kad su zajednice opremljene znanjem i alatima za analizu informacija, moć pseudo-stručnjaka značajno slabi.

Na kraju, informirano društvo najbolja je obrana. Poticanje razmišljanja, promicanje stručnosti i kritičkog razmatranja izvora ključno je za očuvanje istine u javnoj sferi.